11.04.2006., utorak
Poison Ivy
MAMA, what a bike, would you wanna hang upside down ??? [zanimljivo, obavezno posjetiti]  |
Statisitke ispod slike
|
Sve se mijenja, a tako i ja, doslo je vrijeme da svijet obavijestim da njime od ovih skorih dana ponovo kroci jedna kamikaza, Crny's riding once more. Poceo sam popravljati bicikl, i u njega sam sve do sada ulozio pozamasnu svotu novca, a kada ga vidite, pitanje je u sta to se moglo uloziti, kad na njemu nema nista ... osim stela, uglavnom je ulozeno na popravke - malo sam presretan sto mogu ponovo biti JA, ljudi, pa mi oprostite na ovom postu ako vam se ne da citati, preskocite. (Stare postove mi se ne da brisati, neg ostanu kao bolni podsjetnik, a nove cu stavljati samo da preriju one stare rane, da izblijede i da me ne vuku vise u mizeriju). Ja sretan, i znatno olaksanog dzepa, do sada sam izracunao da sam, troseci na gume svaki mjesec, do sada potrosio na 'kotace' minimalno 4500 kn, a trenutno sam na njega izbacio jos 500 tinjak kn, i ima da opet bude u voznom stanju. A sad dosta o meni, ... pricajmo malo o mom biciklu, na njega je paucina bacila oci onog dana kad je mene lupila ideja "moga bih jednom malo otici 'kotacima' do Zabrega", i ja to priopcim svojim, samo kao zanimljivu ideju, a buduci da svaki put kad sam to izjavio kao ideju sam im se ubrzo javljao s raznih mjesta (tipa, "gdje si ti" - "ma evo me u blizini" - "gdje" - "ma u Zupanji", Osijeku, i slicnim gradovima i selima u krugu od 30 -ak km od Djakova), pa sam se jednom odlucio provozati, i vidim 'kotace' u kaosu, ipak izgleda da ne idem do Zabrega ... hehehe. Ako netko cita, da se malo i ja hvalim svojim zvotom, bicikl sam poceo konstantno voziti od 4. razreda osnovne, tada je to bio BMX, a u 5. sam dobio ovaj, moj omiljeni, kojeg sam pruredjivao godinu za godinom, da bude sto laksi i sto brzi, bajs ima nekih 20 -ak kg, cak sam jednom kod frenda, da ga olaksam i da ga ucinim laksim za voziti, gume napunio vodikom (ili helijem), u sred ljeta, pa sam se kasno sjetio da se gume znaju uzariti od dugog jurcanja (pa sam glumio supermana kad su mi explodirale gume), pa sve do kraja srednje, kad sam bicikl stavio kao na ovoj slici, i od tad mu palim svijecu svaki dan (ako stignem), i sad jedva cekam dan da ga do kraja popravim, i opet se vratim u ZIVOT, ovo je za mene smrt, mogu voziti auto, ali i da je avion, to nije adrenalin kao onaj kada se biciklom zaletite 60 km/h (sto mi je rekord, kao i duljina puta Djakovo - Zupanja za 2h 05 min, poslije sam uspio skinuti - kad je bila zatvorena cesta, nekih 10 -ak km, u Vrpolju na 1h 40 min, i na povratku sam doslovno probio barikadu na cesti, vracao se po mraku kuci i zaboravim na nju). Sudare ne brojim, jos stojim na 2 noge, do sada jos nisam nista slomio, a zavoje ne nosim dalje od izlaza iz ambulante i bolnice, srecom nisam bas pre cesto, a pogotovo ne duze od 20 ak min. bio unutra. Najzanimljiviji dio je taj, da otkako vozim bicikl, pa do kraja 4. srednje sam sve zbrojivsi kroz zeleno svjetlo prosao 26 puta, i jednom dobio kaznu (koju nisam morao platiti) za prolazak kroz zeleno svjetlo, a na putu do osnovca sam ima 1 semafor na putu, a do srednje 1, ili ponekad 2 (jedan glavni, gdje sad grade kruzni tok), jedva cekam da to naprave, da se 'ubacim'. Odbrojavam dane kad cu ponovo sati na svoje 'kotace', moj zivotni moto je: "I FEEL THE NEED, NEED FOR SPEED", ili kako je to Tom Cruise srocio u Top Gun-u "OUT THERE YOU DON'T HAVE TIME TO THINK, AND IF YOU DO, YOU DIE" - Sad sam konacno sretan, zivot mi se lijepo slozio, i zaokruzio, imam sve sto mi u zivotu treba, lijepe feste, koje su odlicno prosle, super frendove koji su pomogli da se feste odrze, i koji su se pojavili na njima, i naravno, da ne zaboravimo i djevojke koje su uljepsale partije (i sav onaj zivot poslije partija, i izlaske van, zabave u sumrak - dobro sad vec pretjerujem). Prosirio sam svoje vidike, i polako se poceo vracati u svoju kozu nakon svih ovih dogadjanja, zakopao ratnu sjekiru i otkopao upaljace. Za ljude koji nisu bili tu, evo slijedi i par slikca sa partija, da viite kako je bilo, BTR (by the road), to su samo s treceg partya, od 5 sve zajedno, s tim da je 4 bio ubitacan, i najbolji, njega bum dugo pamtil (ili cu barem dugo vremena provesti pokusavajuci se svega sjetiti), bilo kako bilo, ovo ljeto mi je do sada najludje, Radar Fest u Zagrebu, i zanimljif afterparty u Boogaloou, nakon toga after after party kod frendice u stanu, i njene frendice (ispricali se za cijelu godinu sto se nismo vidjeli), pa doma, na nastavak tuluma. Slikice:  Terasa 1  Da se vide svi sudionici koji su bili vani  Fiesta, a poslije ce tek doci siesta  Ako vas zanima, mogu i nabrojiti imena u zahvalnici svih sudionika partya  Ova slika ne bi uspjela bez Silje ilit Toce, mog vjernog druga Ovu sliku necemo objaviti, ali ju mozete pogledati klikom na link, ipak necu reklamirati sponzore na svojoj stranici Na kraju ostavljamo slike sve popijenog, pozdrav sponzorima  Samo reklame radi ...  Fila i Ivana |
Poison Ivy
A SADA DOSTA ... da me ne uhvati opet srcani dok izbacim sve ove gluposti iz sebe !!! Evo konacno nesto smijesno i zanimljivo, nesto svima poznato i nesto iz stvarnog i popularnog zivota svakog studenta * * * |
NEKE LIJEPE i ZANIMLJIVE STVARCICE
 I, zaboravih reci dobar tek. Ovdje uzgajamo plemenite plijesni, ako kome treba, nek naruci, imamo za izvoz u EU A KADA SE TO OSTAVI PREKO NOCI, DA KLIJA, TO UJUTRO IZGLEDA UPRAVO OVAKO vvv  |
UGODNA PROSLAVA 1.5.
U UGODNOM DRUSTVU SMO OTISLI NA PAINT BALL I TO POTOM PREKRSTILI U PAIN BALL. NAKON TOGA SMO PROVJERILI ZBIVANJA NA JOSAVI, BAJERU I BOROVIKU, SVIM JEZERIMA U UZOJ I SIROJ OKOLICI DJAKOVA !!! NASTAVAK SLIJEDI  A NAKON TOGA SE I KAMERMAN OKUPAO U TOPLOJ, LJETNOJ ...  BLJUZGI |
Poison Ivy
|
NE PROPUSTITE PRILIKU ZIVOTA, POSJETITE NAS I NECETE POZALITI. TRAZIMO SAMO OVAKVE LJUDOVE, IMAMO U PONUDI DOBROG KUHARA 24/7/4/12/1024 BITA U MINUTI NA RASPOLAGANJU, I VRLO PRISTUPACNOG BARMENA KOJEM JE CILJ DA PRVO SEBE NAPIJE, PA TEK ONDA OSTALE.  BLOG POD NAZIVOM "SVASTA MAMA RODI" VJEROVALI ILI NE, LJUDOVI I LJUDICE, OVO JE OZBILJNA PONUDA |
07.04.2006., petak
Poison Ivy
KUHAR NA ZADATKU, KAKO UMLATITI (čit. OMELEATITI - nastalo od eng. OMLET) SVOJA JAJA !!! |
06.04.2006., četvrtak
Poison Ivy
|
Za pocetak, najvaznije se dobro opremiti bezalkoholnim picima, kako ne bi bilo pijanih u blizini !!! Nagradno pitanje: --- Nadji petog uljeza ???  AKO SI FACA, POPIJ OVO STO TI SE NUDI |
Poison Ivy
 |
Poison Ivy
|
Jedna matematicka formula: malo soka + malo jela + jos malo soka + alkohola koliko vidite samo u snovima + malo lose probave + malo lose prokuhanog tijesta + jos malo zakasnjelog aperitiva = ________ UPRAVO OVO STO VIDITE NA SLIKAMA  |
Poison Ivy
 Vampire House, U Osijeku na adresi Gunduliceva 25a, ostale slike dolaze naknadno ... |
Poison Ivy
Prvo je sve pocelo bezbriznom igrom sa kaskaderima iz filma Equilibrium, ali naravno, njitko nikada nije upoznao kasakadere iz tog filma, pa, evo ih ...  |
Poison Ivy
 A nakon toga slijedi i predstava "Jesus Christ Superstar" ... ili ... |
31.03.2006., petak
Poison Ivy
 U stilu Braveheart-a (samo jos fali glazba u pozadini)  Mijao MEOW |
POISON IVY
|
MALO MATEMATIKE... MATEMATIKA U LJUBAVI Pametan čovjek + pametna žena = romanca Pametan čovjek + glupa žena = afera Glup čovjek + pametna žena = brak Glup čovjek + glupa žena = trudnoća POSLOVNA ARITMETIKA Pametan šef + pametan radnik = profit Pametan šef + glup radnik = proizvodnja Glup šef + pametan radnik = unaprijeđenje Glup šef + glup radnik = prekovremeni rad MATEMATIKA PRI KUPOVINI Muškarac će platiti 2 € umjesto 1 € za stvar koja mu je potrebna. Žena će platiti 1 € umesto 2 € za stvar koja joj nije potrebna. OPĆE JEDNAKOSTI Žena brine o budućnosti dok ne pronađe muža. Muškarac nikada ne brine o budućnosti dok se ne oženi. Uspješan muškarac je onaj koji zaradi više para nego što njegova žena može potrošiti. Uspješna žena je ona koja uspije da pronađe takvog muškarca. SREĆA Da bi bili sretni sa muškarcem, morate ga puno razumjeti i malo voljeti. Da bi bili sretni sa ženom, morate je puno voljeti i uopćte se ne truditi da je razumijete. DUGOVJEČNOST Oženjen muškarac živi duže od neoženjenog, ali oženjen muškarac više želi umrijeti. ŠANSE ZA IZMJENOM Žena se uda za muškarca očekujući da će se promijeniti, ali se to nikad ne desi. Muškarac oženi ženu očekujući da se neće promijeniti, a ona se promjeni. ŠEMA RAZGOVORA Žena ima posljednju riječ u bilo kojoj svađi. Sve što muškarac kaže nakon toga predstavlja početak nove svađe. KAKO SPRIJEČITI PITANJA: KADA ĆEŠ SE ŽENITI? Starije tetke su dolazile do mene na vjenčanjima, gledale ispod oka i kokodakale, govoreći mi “Ti si sljedeći”. Prestale su kada sam počeo da im radim istu stvar na sahranama. >>Lezi Crnogorac pod drvetom, a zena ga zove i veli mu: >>- "Coce, ti lezis a poštar ti penziju donio..." >>- "Neka mi je odje donese, ovdje sam je i zaradio." >> >>Gleda se Crnogorac u ogledalo i govori: >>- "Da sam bar 2 cm visi bio bi kao Njegos. Da sam bar 2 cm siri u ramenima bio bi kao kralj Nikola." >>Žena to sve posmatra sa strane i kaze: >>- "Da ti je 2 cm kraci bio bi ko' carica Milica." >> >>Kaze Srbin Crnogorcu: >>- "Nesto vam je slab natalitet?" >>- "E vala coce, kako i da ne bude. Mene mrzi da se penjem na zenu, a ispod >>- casti mi je da se ona penje na mene." >> >>Dosao kapitalista u Crnu Goru po radnu snagu, pa mu treba 18 Crnogoraca. >>Kada se oni skupili u kamionu 22 ljudi. 18 Crnogoraca i 4 Bosanaca. >>Pita kapitalista: >>- "A sta ce vam jos ta 4 bosanca?" >>Crnogorac ce: >>- "A ko ce nas istovarit?" >> >> >>Srusio se avion i preziveli samo Srbijanac, Crnogorac i Lala. Lutaju po >>dzungli i pojedu ih krokodili. >>Posle tri nedelje, ti isti krokodili razgovaraju, i kaze onaj sto je pojeo Lalu: >>- "Joj, sto je ovaj Lala masan i tezak...", a na to ce drugi: >>- "Ma nije to nista, ovaj Srbijanac je tako zilav da me vec 5 dana boli stomak". >>Treci krokodil kaze: >>- "Ne znate vi sta su muke, ja od onog Crnogorca vec dve nedelje serem >>ordenje i mobilne telefone." >> >>Dosao covijek u Crnu goru u hotel da prespava, i narucio budjenje u 6:30. >>Sutradan zvoni telefon. >>- "Jeste li vi narucili budjenje u 6:30?" >>- "Jesam." >>- "Ma dizi se jado, pola jedanaest!!!" >> >>Dva Crnogorca, Pero i Milo, opljackali banku. >>Kaze Pero: >>- "Je li Milo, hocemo li brojati, ili cemo cekati da nam kazu na >>vijestima." >> >>Crvenkapa stize pred bakinu kucu negde na Kosovu. >>Zazvoni na vrata, kad se iz kuce cuje: >>- "Ko je ?" >>- "Ja sam, mala Crvenkapica. Dosla sam kod svoje bake." >>- "Baka se iseljila", rece Vuk sa Prokletija. >> >>Umro Alija Izetbegovic i na onom svijetu vidi Franju Tudjmana kako pere >>hodnik pa mu veli: >>- "Bolan Francek, zasto ti to peres? Nije to tvoj nivo." >>- "Sacekaj malo, Aljo! Prat ces i ti kad god je Tito dezurni. >> >> >>Zasto carica Milica nije dala Kraljevicu Marku?...Zato sto Marko uvek pola >>daje Sarču. >> >>Zasto marsovci ne prave zurke?... Zato sto nemaju atmosferu. >> >>Gde je posla princeza Dajana?...Na sudar s deckom. >> >>Zasto su tri praseta pobegla od kuce?...Zato sto su im roditelji svinje. >> >>Koja je najbolja bolest?...Skleroza, ne boli , a svaki dan cujes nesto >>novo. ______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Srusio se avion u dzunglu. Prezivelo nekoliko njih, medju njima: Amer-FBI agent, Francuz, Rus i Mujo. Amerikanac, obuceni agent, odmah poceo da naredjujei organizuje: "You will provide woods, you will find water, you (Mujo) will provide supplies..." Svi se vratili, nasli drva za vatru, vodu... jedino Muje nema. Kaze Amer: "We have to find him" i krenu da ga traze po dzungli. U jednom trenutku primete da se mrda jedan zbun, pridju, kad ono iskoci Mujo: - Suplaajs!!! s [zanimljivo, obavezno posjetiti] |
30.03.2006., četvrtak
PISMO MAJKE
|
Subject: Fw: pismo majke ______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________ Dragi moj sine Štef, Evo bum ti ovo napisala da znaš da sam živa. Pišem ti polako, jer znam da ti ne mreš brzo citati. Ne buš prepoznal hišu kad dojdeš, jer smo se preselili. Adresu ti još ne mrem poslati jer su bivši stanari odnesli brojeve vu svoju novu hišu da ne buju morali svoje adrese menjati. Nova hišica ima odlicnu perilicu, ali ne radi dobro. Jucer sam stavila oprati japine dve košulje i onaj zeleni šorc, povukla lanac i robe više nikam ni! Japa su dobili odlican novi posel. Imaju pod sebom 500 ljudi. Oni su sad grobar tu v selu. I kad to velim, da znaš da smo konacno pokopali striceka Jožu. Vu selidbi smo ga pronašli vu ormaru kam se je bil skril još onega Božica kad nas je pobedil na skrivaca. Danas je rodila tvoja sestra, ali kak još ne znamo jel sin ili kcer, ne mrem ti povedati dal si ujak il ujna. Kaj ti bum još povedala? Secaš se striceka Blaža? Onog kaj se je navek falil da je brži od susedova bika? Je, sad znamo da ni. Prošli tjedan se utopil tvoj kum vu kaci s rakijom. Više njih ga je pokušalo spasiti, ali on se ni dal. Tri dana su vatru gasli kad smo ga kremirali. A ujna Ruža? Njoj je prav sve suprotno neg meni. Ona kad pije kavu, ne mre spavati, a ja kad spim, ne mrem piti kavu. Nego furt sam zabrinuta za tvog peseka Bobbyja, kaj ne dela niš drugo vec ganja zaustavlene aute i tak mu je prevec dosadno. Inace, kod nas su proizvodjaci konzervi promenili natpis na kutijama sardina. Sad veli "povuci za otvoriti", a ne kak je prije pisalo "otvoriti ovdje", pa smo ih uvek morali otvarati u samoposluzi i do kuce bi se sve prolilo. Neki dan kad smo šli vu onaj Getro kaj su ga otvorili vu našeme selu, je bilo nestalo struje baš kad smo se vozili na pokretnim stepenicama. Tri sata smo cekali da se buju opet pokrenule. A ondak je tvoj sestric Matjaž zatvoril izvana vrata od avuta i ostavil kluce vnutri, pa smo svi kaj smo bili v avutu morali cekati još dve vure dok je on išel kuci po rezervne kluceve. Jako nam fališ, a narocito od kak si otišel. Moraš nam pisati kak ti ide sa tvojom novom curom stranjkinjom. Ne mreš si zamisliti kak smo se svi obradovali kad si nam ono rekel da si vu krevetu sa tom Hepatitisom. Kaj je ona morti iz Grcke? Ovo ti pismo bum poslala po Matjažu, kaj sutra putuje vu Zagreb. Kaj bi ga mogel docekati na kolodvoru? Ak buš videl strinu Maru, lepo je pozdravi a ak je ne buš videl, nemoj ju pozdraviti. Voli te tvoja mama, Jožica P.S. Htela sam ti poslati sto kuna v pismu, ali sam već zalepla kuvertu. |
29.03.2006., srijeda
Poison Ivy
|
VICEVI I JOS VICEVA Kako Crnogorac opisuje zmiju ? - Iđe a leži   Kako Crnogorac komparira pridjev lijep ? - Lip, Lijepši i viđ mene !!!  Dosao Bracanin na benzinsku crpku i pita : - Kolko litra benzina ? U: 7 kn - A kolko jedna kap ? U: Besplatno - Nakapajte mi onda litru benzina  Sve iskrene isprike ljudima spomenutih nacionalnosti, ova stranica je posve nenastrojena protiv drugih nacija. Ako vi imate kakvih viceva o Hrvatima, rado bih ih primio (a pogotovo ako imate neke o meni) !!!  |
23.03.2006., četvrtak
TKO IZDRZI DO KRAJA MOZE UMRIJETI OD STRAHA
Tko izdrzi do kraja ima pravo na jednu poslasticu --- MR. GRINCH is my name |
Dnevnik jednog Bosanca - skinuto s interneta
|
2. august - Uselili smo se u nasu novu kucu u Kanadi. Tako sam uzbudjen. Ovdje je tako lijepo. Planine su prekrasne. Jedva cekam da ih vidim prekrivene snijegom. 14. oktobar - To je najljepa zemlja na svijetu. Lisce je poprimilo one divne nijanse zute i narandzaste boje. Vozio sam kroz prirodu i vidio par jelena. Tako su graciozni. To su najljepse zivotinje na svijetu. Ovo mora da je raj. Volim Kanadu. 11. novembar - Dan Sjecanja (Kanadski drzavni praznik). Lov na jelene ce poceti uskoro. Ne mogu da zamislim da netko moze ubiti tako divnu zivotinju. Nadam se da ce uskoro snijeg. Tako je divno. 02. decembar - Nocas je pao prvi snijeg. Ustao sam i vidio sve pokriveno bijelim pokrivacem. Izgleda kao najljepsa razgledica. Izasli smo napolje, ocistili stepeniste i prilazni put a onda se grudali (ja pobjedio). Kada je prosla ralica morali smo ponovo da ocistimo kapiju. Koja divna zemlja. 12. decembar - Nocas opet snijeg. Opet prosla ralica i zatrpala kapiju. 19. decembar - Nocas opet snijeg. Nisam mogao izvesti auto da idem na posao. Ovdje je zaista divno samo sam malo umoran od lopatanja. Opet jebena ralica. 22. decembar - Ovo bijelo govno opet padalo cijelu noc. Dobio sam zuljeve od lopatanja i ledja me bole. Ovaj majmun sa ralicom kao da se krije iza coska i samo ceka da ja ocistim ispred kapije. Supak! 25. decembar - Sretan Bozic! Jos malo usranog snijega. Ako mi ikad padne saka onaj peder sto vozi ralicu, ubit cu ga. Mater mu -----. sto ne posipaju vise soli po cesti pa da se prije otopi. 27. decembar - Nocas opet snijeg. Ne izlazim vec dva dana samo sto cistim snijeg kad god prodje ralica. Ne mogu nigdje ici, auto se zaglavio u brdu snijega ispred kapije, a i hladno je. Kazu da ce pasti novih 30 cm tih bijelih govana. 28. decembar - Prognoza je bila losa. Palo je pola metra, a ne 30 cm. Ako ovako nastavi nece se otopiti do ljeta. Ralica se zaglavila i taj supak doso kod mene da trazi lopatu. Rekao sam mu da sam slomio vec sest lopata cisteci ta govna sa vrata sto ih je on nabacao i zamalo sam mu slomio glavu. 04. januar - Najzad izasao iz kuce. Otisao do prodavnice da kupim nesto hrane. Kad sam se vracao udario kolima jelena. 3000 dolara stete na kolima. Te jebene nemani secu posvuda. Svugdje ih ima. sto ih lovci ne pobise jesenas! 03. maj - Odvezao kola kod mehanicara. Nevjerovatno koliko su zahrdjala od jebene soli sto je posipaju svuda. Novo poglavlje u zivotu 10 maj - Selim na Floridu. Ne mogu ni zamisliti kako neko normalan hoce zivjeti u toj Ł$%Ł& Kanadi. Dnevnik jednog Bosanca 2 12. maj Stigli smo na Floridu. Uselili smo se u novu kucu. Tako je velika. Ima sav komfor, naravno i pool. Kako je ovdje samo toplo i prijatno. Vec sam zaboravio Kanadu *Volim Floridu. 20. maj Ovdje su ljudi nevjerovatno dobri i uvijek se samo smiju. Stvarno je Florida interesantna. Ima i puno interesantnih zivotinja. Bas je fino toplo. Ove nedelje sam se zagrijao od one Kanade. Bas volim Floridu. 12. jun Vec smo mjesec dana tu. Vrijeme je uvijek toplo i jako vlazno. Dobro da u kuci imamo klima-uredaj. Susjed mi je pricao kako u jednom restoranu u blizini sluze dobrog aligatora. Kako mogu ljudi da jedu te zivotinje koje poticu iz doba dinosaurusa. To ne mogu nikako razumjeti. Vidjeli smo puno toga na Floridi, nevjerovatno je interesantna. Najvise te volim, Florido. 30. jun Otkad smo dosli, vrijeme se skoro nije mjenjalo. Uvijek je toplo, a sad i pomalo suvise vlazno. Ali klima-uredaj u kuci i u kolima radi odlicno. Nocu nam jedino smetaju komarci, kojih ima, u ovo doba godine, puno. Upoznao sam jos neke susjede. Stvarno su ljudi na Floridi dobri. 18. jul Nevjerovatna vrucina i skoro 100% vlaga. Za vikend idemo na obalu. Nadam se lijepom provodu 20. jul Kakva noc! Fata je u hotelu slucajno ostavila otvoren prozor. Zamalo da me zivog pojedu komarci. Kad smo se htjeli vratiti kuci, neko nam je ukrao kola, tako da ima da se vozimo 100 milja taksijem. Crnac, taksista, uvijek se samo smjeska. Imam utisak da je on ukrao kola. Stvarno ima kriminala na Floridi. 22. jul. Poslije povratka kuci, opet taksi i na posao. Pa ja k'o da radim samo za ove taksiste. U firmi, sef mi je rek'o da se ne smijem dovoljno, ali kako da glupanu objasnim da nisam sklopio oka od onih komaraca, a kamoli da spominjem ukradena kola. Nevjerovatna vrucina. 30. jul Toplotni val je na maximumu, a nama je u kuci crkla klima. I jos ovi komarci. Jedino me spasi ujutro jedno kupanje da prezivim. Kad sam htio da se bacim u bazen, vidim u njemu aligatora od 3 metra !! Jos mi je samo ta pizdarija trebala. Odma pozovem policiju da pitam sta treba da radim. Oni kazu da ga pustim na miru i da ce sam otic odakle je dos'o. Poludicu. 31. jul Vec ujutro nevjerovatna vrucina. Na poslu sam opet kao prebijen. Sef, onaj supak, kaze da se uopste ne smijem i da to nije dobro za klijente. Jebo i njega i klijente. 1. avgust Kakva vrucina! Vec drugi dan bez klime, sto znaci i bez spavanja. Sve ce da izgori. Komaraca ima sve vise. Onaj mrgan od 3 metra k'o da kampuje u mom bazenu. Kazem cijelu pricu komsiji, a on se samo smije k'o uvijek, picka mu materina. 2. avgust Jedva docekah da mi dodju popraviti tu kurcevu klimu. A onaj niger, umjesto klime, sredi mi kcerku. Policija kaze da treba biti pazljiv, a da crnca vjerovatno nece moci uhvatiti, jer su i onako svi isti. Vrucina kao da smo u paklu. Jebem ti Floridu. 12. avgust Ne mogu da smislim tu vrucinu. Tu smo jos uvijek kao u paklu, a, otkad smo dosli, vrijeme isto. Sef me izbacio iz firme sa osmjehom na licu i rekao da su se klijenti pobunili, da se nisam dovoljno smijao. Tako sam ost'o bez posla. Na putu kuci svratim u kafanu da se napijem. Svi se smiju, i meni i mojoj prici, a osobito onaj policajac koji me uhapsi pijanog. Trazi da mu platim 3000$. Majku im njihovu, mrzim Floridu, prokleta bila. 13. avgust Boze kakva vrucina! Vracam se kuci iz cuze, bez kola, posla i para. Mrzim taksiste. Svi bjeze sa osmijehom na licu, a usput mi kazu da dolazi Mitch. Legnem u kucu, u kojoj jos uvijek ne radi klima, da malo razmislim o svemu. Odjednom nevjerovatan vjetar zapara zrak i odnese krov s kuce. Jebo te. Jos minut, dva i nece vise bit ni kuce. Vjetar se smirio. Nemam vise nista, samo je onaj aligator ost'o u bazenu Sto ga nisu pojeli u onom restoranu, jebem im*. Susjedi se vracaju i sa osmjehom na licu kazu da imam srecu da sam prezivio hurikan Mitch. Opet je vrucina ko i prije, a ja bez svega. Mrzim Floridu, selim se odavde. Gdje, ovaj put necu da vam kazem* Dnevnik jednog Bosanca 3 1.9. Naplatio pare od osiguranja. Zgadila mi se ova Amerika. Kao i Kanada, uostalom. Ubjedjujem familiju da odemo u Disneyland. Poslije cemo smisliti gdje cemo i kako cemo... 8.9. Potrosio pare od osiguranja. Ne znam gdje cemo, djeca bi vec trebala u skolu. Sinula mi je napokon pametna ideja. Zovem rodbinu da me upute kako da kupim stan u Sarajevu. Ucimo ubrzano gramatiku, ja vec uspjesno razlikujem ekavicu i ijekavicu. Djeca brkaju meko, mehko i tvrdo 'c', zaboravljaju ih umetnut gdje treba, palatalizacija im nijedna ne ide od ruke. Sta li ce bit od nas. 24.10. Rodbina mi hitno odgovara da ima jedan sto bi prodao knjizaru i da ima opet jedan u Opstini koji bi pogur'o za stan, ukoliko... Prodali auto i kompjuter. Poslali pare za stan. 25.11. Papiri za stan u Sarajevu sredjeni, sreci nema kraja. Mi smo bez para. Djeca ne idu u skolu. Svi pomazemo u obliznjoj samoposluzi, imamo dovoljno za motel i kartu. Pripreme za povratak u toku: gledamo u sobi CNN i pokusavamo da shvatimo trenutnu politicku situaciju. Ja imam problema sa razumijevanjem unutarnjih granica, nismo se valjda za to borili. Kazu mi da malo puno naginjem na unitaristicku politiku, a da opet nisam dovoljno ekstreman da mogu prezivjeti lako politicku realnost. Kazu mi isto tako i da ne serem. 24.12. Posljednje pripreme za put. Uzeli najjeftinije karte, na prvi dan Bozica, bice prazan avion. Tjeraju me da kupim Leviske, ne mogu me vise gledati u dronjcima. Fino smo se svi obukli, ponijeli smo nesto baterija, svijeca, mlijeka u prahu, kafe i dvije-tri cokolade, da obradujemo nase. Posljednja noc na jebenom sjevernoamerickom kontinentu. Nalet ga bilo, i onog ko ga otkri, i o ove sto na njemu zive. 25.12. Prvi dan Bozica. Na putu do aerodroma blistaju ukrasi na palmama.Samo da mi je docepati se aviona. Nalijecem na Deda Mraza u bermudama, saljem ga u neku stvar. Predajemo stvari, oduzimaju nam vrecu sa rizom i otpakovane vrece mlijeka u prahu ...kazu supci, zabranjeno po nekom njihovom zakonu. Ovo je vec prevrsilo mjeru. Psujem tecno. Oni se smiju. Budale. Stjuardesa me upozorava da pazim kako se ponasam nakon sto sam ljubazno stisnuo pilota i vikn'o mu na uho: "Vozi Mishko!". 27.12. Amsterdam. Mmmm, osjecam miris Evrope. Zadrzavaju nas u policiji, kazu istekla nam oba pasosa, i crveni, i plavi. "Ma, koji ste mi vi ..." mislim se, ja - tamo se ja vise ne vracam. Fino mu kazem: "No Amerika, no, niks, kaput, finito..." Prenocili na policiji. Uzelo nam tariguz i svijece, kaze treba da prodje neko ispitivanje. Bas smo se sjebali. U policiji upoznajemo puno naseg svijeta, svi idu na drugu stranu. Svijece mogu s nama, tariguz ostaje, zapaljiva materija. Otkidam malo papira sa jedne rolne, zlu ne trebalo. Niko ne primjecuje. 31.12. Nakon dvije noci prespavane na amsterdamskom aerodromu, evo nas na putu za Bec. Svi smo se vec medjusobno posvadjali. Optuzuju me da sam ih sve uvalio u govna, bez njihove volje. Ubjedjujem ih da ne seru i da ponavljaju gradivo, vec smo skoro kuci. Slecemo u Bec. Ah, Wienna, Strauss, Waltzer, Dunau, jes' klinac. Policija nas odvaja na poseban izlaz. 1.1. Novu godinu docekao u krugu familije, u posebno ukrasenoj celiji. Gledam novogodisnji koncert kroz resetke. Djeci poklanjam cokolade, Fati sam uspio maznuti jedan tester na Free Shopu u Amsterdamu - Gyvency for men. Svidja joj se. Mirise. Izgleda da ce nas pustiti vec za dva dana. Hrana puno bolja od one u Amsterdamu. Vec sam skoro zaboravio ona sranja sto smo jeli u onoj poganoj Floridi. Mekdonald, Meklaud, Mekintos, Meksiko, to su samo neke od zabranjenih rijeci nakon naseg groznog McDonaldskog iskustva. 6.1. Zagreb. Servus lepi Zabreg moj, kaj se krije v mali toj. Opet bajbok. Uvozenje opasnih materija, oduzimaju nam baterije. Brzo nas oslobadjaju iz policije, izvinjavaju se. Da ne bi placali carinu, ostavljam lazni Rolex u policiji i otkidam dugmad sa Fatine jakne da pokazem da je koristena. Niko iz familije ne prica sa mnom. Tvrde da je moja glupa ideja o povratku. Carinik se smjeska, policajci se smjeskaju, taksista se smije, ja mislim da nesto debelo nije u redu. Nisu me cak pitali cak ni za putovnicu, domovnicu, sahovnicu...Pitam treba li mi viza, oni se svi grohotom smiju. Kazu, kak' ste vi Bosanci bedasti. 7.1. Oduzimaju nam avio-karte, pominju neki medjudrzavni sporazum. Nije mi jasno, bunim se k'o Grk u zatvoru.Odustajem, iz carapa vadim zadnje dolarske rezerve. Odlucujem se na put autobusom. Taksista prima dolare. Sreca. Bas bih se obruk'o. Stizemo u zadnji cas na Kolodvor, banka jos radi. Mijenjam dolare u kune za kartu i KM (valjda kilometre) za prtljag. U cekaonici svi puse, postaje neizdrzivo. Idem do klozeta da dodjem sebi. Smrdi toliko da jedva stojim na nogama, nekako se dokopam izlaza. Guramo se na ulazu u autobus, neko je prodao visak karata, bice gusto. Ja pristajem na tri sjedista za cetiri karte, pod uslovom da kofere drzimo u krilu. Bolje ista nego nista. Hajd', mislim se, nek' je ziva glava. 8.1. Ovo pisem poslije. Hladno je bilo da bi pingvini pali u nesvjest. Al', opet, mislim se, kako je u Kanadi. Pokusavam zaspati, ne mogu, muzicki ukus sofera je gori od onog predratnog. Neko povraca pozada. Neko otvorio Argetu i otpakov'o kuhana jaja. Povraca mi se, da hoce zaustaviti autobus. Autobus se zaustavlja na tri carine i tri policije.Oduzimaju mi koznu jaknu koju sam prije rata kupio u Turskoj. Ja sam ukocen toliko da me policajci skidaju. Kakva noc. 11.1. Ovo pisem na kraju puta. dva dana smo bili zaglavljeni na Makljenu. Sreca, neki iskusni putnik na ovoj relaciji je imao karton kuhanih jaja. Neki svercer pristaje da trampi paket argete za dzepni Nintendo. Glupan, ja platio Nintendo $4.99 na rasprodaji. Nismo gladni. Ja sam ukocen, svaki me misic boli. Sad svi imamo mjesta jer je policija poskidala neke svercere usput. 12.1. Stanica u Sarajevu. Tuga me uhvatila, sjetim se kako smo ovdje cekali na konvoj. Budale, ko nas je tjer'o. Pa, nece Bosna nigdje, a ni Hercegovina. Fali nam jedna torba. Jedna mi zena kaze da je vidjela neke momke kako pretovaraju svijece i nesto se domundjavaju oko nasih sjedista. Prijavljujem policiji. Smije se policajac, neki mlad momak, grohotom, svi mu se krnjatci vide. Kaze, dobro dosli kuci. Svi nam se zahvaljuju na stanici sto smo ih zabavili. Svi pushe. Malo mi je zlo. Nude me picem, odbijam da pijem na javnom mjestu, zakon je zakon. Oni se i dalje smiju, jedan pada sa stolice tako da polomi sve boce ispod stola. Miris alkohola me zapahne, istrcavam na cisti zrak. 13.1. Pokusavam prvi put da udjem u "svoj" stan. 14.1. Vec nekoliko puta pokusavam da udjem u stan. Provodimo citav dan po raznim opstinskim kancelarijama, vadimo potvrde, pokusavamo da iznudimo nalog za iseljenje "stanara". 15.2. Sudskom odlukom donosi se nalog o iseljenju tih nekakvih uljeza u "nasem" stanu. Pokusavam istjerati te nevaljalce. Vise smo dojadili rodbini, ne zna nam se ni za dan ni za noc. Danas kod ovog, sutra kod onog. 20.2. Donosim odluku. Idem u policijsku stanicu na autobuskoj. Prepoznaju me, kazu da jos nisu usli u trag lopovima iz autobusa, i svi se smiju. Zamolim ih da mi pomognu, da imam rjesenje za stan i nalog, i da nemam gdje spavat, i da cu se ubit na mjestu ako nesto ne ucine. Svi se smjesta pokupimo odatle, pozovemo posebnu jedinicu, usput ubijedimo pripadnike Unprotection - Eye For - Ass For - Na To - da nam se pridruze, i u zdruzenoj akciji ulazimo u stan. Stan prazan. Nigdje nista. Ni parketa, ni lustera, ni bojlera, nista. Al' jebi ga, svoje je svoje, ljubim stokove tako strasno da mi se usne lijepe za hladan metal. 28.2. Bas je nas svijet dobar. Sa prvog sprata donose nase cilime sto su komsije cuvale sest godina. Neko na podvoznjaku nasao nas televizor i otkupio od jednog svercera. Sa smeca donijeli nas bojler. Nadjeno dosta nasih slika, predratnih. I moja diploma, zguzvana na mjestu odvaljenih cesmi u kuhinji. Sve polako dolazi na svoje mjesto. Vec pomalo i djeca razgovaraju sa mnom. Fata je rekla da ce mi dati cim ponovo nabavimo krevet. 1.3. Danas sam vec poceo da radim u jednog privatnika. Ruke me bole jos od onog autobusa, imam puno unosenja, radim s robom. Fata pocela da shije kod jedne fine zene. I ona je, kaze, bila izbjeglica u Sarajevu, trebalo joj je dosta da dodje na svoje, ali, kaze, ako radimo vrijedno i imacemo. Imamo dovoljno para da platimo dodatne casove djeci. Oni nisu jos u skoli, do septembra. Sada su nam dali dobru sansu da polazu ove razrede sto su zavrsili u Kanadi i Americi, jer se to ovdje nista ne priznaje. Imaju problema sa gramatikom. Ja jos imam problema sa politikom. Sreca, televizor nam se cesto kvari pa ni ne pratimo vijesti. Ja ocekujem da sa dobrim znanjem jezika i sa vozackom mogu dobit fin pos0o za neku medjunarodnu organizaciju. Sve je super. Malo se nerviram gdje god dodjem, jebo te, svi puse. Puse pravo. Na to se nikako ne mogu navic, k'o da nisam citav zivot zivio ovdje. 2.3. Pitate se, gdje cemo sad. Necemo nigdje. Ovdje nam je dobro, tako nam i treba. Dobro se dobrim vraca. Super je nama ovdje. Ne mogu nas odavde vise ni puskom otjerati. Dobro nam je - u picku materinu. |
